četvrtak, prosinac 31, 2009
Iha. Pametni vele - zaboravi prošlost, gledaj u budućnost. No, kad bi slušali te pametne, bili bi jako bedast narod. Kako bolje i učinkovitije naučiti nešto ako ne iz prošlosti. Ali ja sad zbilja nemam nit' volje, nit' želje za pogledom unatrag. Doći će sigurno i taj dan (ili dani) kad će se trebat osvrnut na sve što se događalo i napravit neki zaključak (ili zaključke), ali danas nije taj dan.
Pogled unatrag je obično izaziva neugodne i/ili nelagodne osjećaje. Ako vam se dogođalo nešto lijepo, uhvatit će vas nostalgija. Ako vam se događalo nešto ružno, uhvatit će vas opet ti isti ružni osjećaji. Nema tu baš win-win (čita se [vin-vin] - za slučaj da "predsjednik koji će radit kao konj" čita ovaj blog) situacije. Doći se sigurno dan i za to, ali danas nije taj dan.
Nda. Gledaj u budućnost. Gledaj, planiraj, živi, razočaraj, deprimiraj. Tako najčešće teku radnje gledanja u budućnost. Točno je, treba gledati u budućnost, treba planirati, treba imati ciljeve jer nas to gura naprijed i daje nam određeni smisao. I doći će dan i za to, ali danas nije taj dan.
Ne želim, nemam volje i nemojte me tjerat da danas radim retrospekciju 2009., a sutra futurospekciju 2010. Danas i sutra neznam nit' za svoju, nit' za tuđu prošlost i budućnost. Danas i sutra - ne mislim, dakle ne postojim.
Sretna Nova 2010.!
srijeda, lipanj 17, 2009
Zima je. Kako po godišnjem dobu tako i po vremenskim prilikama vanka. Pingvinima je hlado. Prvo se oblače gaće. Po mogućnosti tople, pamučne. Pa grudnjak. Pa najlonke. Na najlonke neke debele, tople čarape. Onda dolazi na red neki topić, majčica kratkih rukava ili nešto da pokrije sve što grudnjak nije pokrio. Traperice, po mogućnosti samterice. Gore obvezno dolčevita ili neka vunena majica. Na noge gležnjače ili čizme do koljena. I kao final touch, bunda, od umjetnog krzna naravno.
Ljeto je. Sunce prži sa 35C u hladu. Imaš osjećaj da bi i kožu skinuo sa sebe kad bi mogao. Oblaće se tangice. Po mogućnosti što manje materijala. Vezica iza i što uža vezica ispred. Topić bez grudnjaka. Haljinica maksimalno do koljena. I sandalice/japanke za kraj. Plus/minus koja krpica gore-dolje.
To je neko po mom viđenju prosječno oblačenje žena u dva ekstremna uvjeta. Ono što bih volio saznati, od žena naravno, kakvo je "saftanje" ljeti, a kako zimi? "Upali li" se pica više u zimi ili ljeti?
Ako gledam od sebe, onda je ljeti gadnije. Doduše, mi muški oblačimo približno (barem ja) više manje iste odjevne predmete što se donjeg djela tiče – čarape, bokserice, traperice i cipele.
A kako je kod žena? Iako na prvi pogled se čini da je zimi gadnije, nisam baš 100% ziher da je tak.
Nemorate govoriti o sebi ak je bed. Možete reći za svoju frendicu primjerice.
ponedjeljak, lipanj 15, 2009
Što je kemija? I odakle dolazi? Kemija između dvoje ljudi, naravno.
Zaljubljenost? Ljubav? Napaljenost?
Iz glave? Srca? Međunožja?
Ovdje nema opcija za odgovor pa se slobodno raspišite. Znam, lijen sam, nedaju mi se pisat postovi pa tražim od Vas da ih pišete umjesto mene.
četvrtak, lipanj 11, 2009
a) Točno
b) Netočno
c) Oko za oko, zub za najmanje dva zuba
ponedjeljak, lipanj 1, 2009
utorak, siječanj 27, 2009
Gledam i ne vjerujem.
Kladionice i klađenje kao takvo nikad me previše nije interesiralo. Da, znao sam se ponekad kladiti u vrijeme "ozbiljnih" studentskih dana kad mi je mjesečni prihod ovisio o dobrom raspoloženju staraca i slobodnom vremenu za piskaranje kojekakvih internet progračića tkz. skripti. Pa bih se kladio (ponajviše na NBA i NHL) da popunim rupe u pokojem mjesecu kad smo pretjerali sa pijankama.
Neznam kad sam zadnji puta bio u kladionici. Zbilja neznam. Ima tome dobre 4-5 godine. Pa otkud onda pobogu meni u statistikama na blogeru posjeti sa kladionice/tipovi/rezultati blogova i kategorije posvećene klađenju (
http://www.bloger.hr/katalog_21.aspx)? Nit ja njih volim (svatko misli da je najbolji tiper), a sumnjam da oni mene baš obožavaju. Nemamo baš zajedničke točaka. Zašto pak onda? Možda zbog ljubavi prema zelenjavi?
A i facebook-ovci navalili odkad sam ih se malo dotaknuo (pretpostavljam da je ovi posjeti dolaze sa nečijeg profila -
http://www.facebook.com/profile.php). Svašta.
ponedjeljak, siječanj 26, 2009
Daj mi svoj profil na
Facebooku. To je pitanje koje će, siguran sam, uskoro zamjeniti ono "Daj mi svoj broj mobitela". Svi ga imaju. Čak i oni koji jedino što su svladali kod kompjutera je gumb ON na kučištu, klik na Internet Explorer kad se Windowsi dignu, utipkavanje
www.facebook.com i stiskanje ENTER-a.
Buraz, stariji od mene nekaj više od godinu dana, prije 15-tak godina dok sam ja radio svoje prve korake u
QBasic-u on je okolo bečario sa ekipom napola starijom od njega po lokalnim birtijama i disco klubovima. O kompjuterima je znao toliko da mu ja nariktam neku igricu, pokažem tipke na tastaturi za upravljanje i onda me on zove kad mu je dosta, da ja to sve ugasim. Danas, prvo što napravi kad dođe do kompjutera, diže Internet Explorer. U prvi tab upisuje
www.facebook.com, u drugi
www.gmail.com. Gledam i ne vjerujem. Osjećam se kao zadnji
lamer.
Jesam li ja na facebooku? Ne nisam. Hoću li biti? A nemam pojma. Ako ovaj osjećaj
lamera potraje, vrlo vjerojatno da hoću. Nova online prijateljstva ne mogu škoditi, right?
- - -
Bezbroj puta sam čuo onu teoriju kak nam je ujutro pun mjehur koji onda pritišće prostatu, a što onda dolazi do toga da smo ujutro napeti ko puška. Ma kajgod. Idem na WC navečer prije spavanja. Poseksam se. Tokom noći opet idem na WC (samo ako je prethodnih, kao ovih, dana bilo puno tekućine u obliku čaja i meda), ujutro se dižem, idem na WC, vratim se u krevet, a
on stoji kao vojnik na straži. I nebi ga uspavao za nizašta. Stvar dodatno pogoršava što smo ona i ja,
različiti tipovi ljudi. I kaj čovjek sad da radi? Ići bacit
njega u nesvjest nad WC-om i nije neka fora dok
komad (i uz to goli!) spava pokraj tebe.
Nju pak ići buditi i nije baš dražesno. Jedno jutro ok, drugo već ajd nekak, ali treće i svako slijedeće sigurno bi preraslo u frustraciju.
Njenu dakako. Ima li lijeka protiv toga? (ionako se ovih dana kljukam kojekakvim tabletama tak da jedna više-manje ništa neće značit mom organizmu)
- - -
Radiš šest dana u tjednu. Minimalno od 6am do 2pm, a vrlo, vrlo često i nekoliko sati duže. Taman da navečer dođeš pogledati Dnevnik. Nedjelja bi trebala ostati za barem koji sad duže spavanja, izležavanje u krevetu te potom izležavanje ispred TV-a na kojem se vrti dnevnik u podne, kalendar, plodovi zemlje pa kao šlag na torti nedjeljom u 2. Ali ja ustajem najkasnije u 9 jer u 10 već imam dogovorenu kavu sa
predsjednikom. Tema: stranka i lokalni izbori.
Da, pitam se, kao i mnogi uključeni u politiku, a koji nemaju direktne koristi od nje već zbilja samo žele pomoći svojoj općini, gradu ili županiji, što je meni ovo trebalo? Uz curu, gore navedeni posao, 4. godinu fakulteta, kojekakve pokušaje dodatnih zarada na internetu, što je meni trebalo bavit se i politikom? Ok, stojim iza toga da se politikom svatko treba baviti. Ali onak, baviti se toliko da znaš tko ti načelnik općine, župan, što se u tvojoj općini/županiji radi, da ideš na izbore i sl. A ja sam zaglibio podosta u stranci u kojoj jesam. I sad mi se čini da povratka nema. Niti ga želim. Barem ne još. Ipak, kako se trenutno čini, ovi lokalni izbori bi mogli donijeti prevagu u mom, ajmo reći, političkom životu koji pak poteži sa sobom moj život kao takav. Pitanje (iz Trenutka istine) je, ići dalje ili odustati?
utorak, rujan 23, 2008
Mislio sam reći kako imam novi životni moto. No, moto je više-manje ostao isti. Ovo je više kao neka "nova" životna vodilja - nazovimo je tako.
Već duže vrijeme na friđu imam onaj magnetić sa fotkom peseka u sunčanim naočalama na kojem piše jedna meni strašna stvar.
"Znam da živim u svom svijetu. U redu je, tamo me svi znaju."
subota, lipanj 21, 2008
Ultimativno oružje današnjice. Usudio bih se reći jače i od novca. Tko ga je izmislio i kada, nemam pojma, ali tkogod da je, bio je pametan. Vrlo pametan.
Sad bih kao štititelj vlastitog roda trebao reći sigurno su to bili frajeri, ali nekak mi se sve čini da su to ipak bile žene. Pametne i lukave žene.
Imamo hipotetsku situaciju. On kao žrtva i ona kao izvršitelj. Spremaju se za izlazak. On sa svojim pajdašima, ona sa svojim frendicama. Trpaju krpice na sebe kao da pokušavaju jedan od drugog biti zgodniji. A zgodni su oboje
„Ljube, jesam ti zgodna“ – veli ona. A on, dok mu se po glavi vrti misao kako zbilja ima komada za curu, izusti nešto najjednostavije i nešto najgore kaj žena može čuti – „Ma jesi. Naravno da jesi.“
„I ti si meni baš zgodan tak obučen. Sigurno ćeš noćas barit sve komade u bircu. A i one tebe“ – mora ona odmah nadodati. I iako to njemu niti nakraj pametni nije bilo jer nakon duže vremena ide se napokon malo naći sa frendovima, pokušaji da ju uvjere u suprotno su neuspješni.
Naravno, kao uvijek, on je gotov prije nje. Puno prije nje. Pa sjedi naslonjen u dvosjedu gledajući TV i čekajući da ona napokon završi sa pudranjem, manikurom, pedikurom i čim sve ne.
Kad je napokon bila spremna od-do, krene prema njemu. Vidi joj se u očima da nekaj sprema. Dok mu prilazi samo kratko promrmlja „Hm....“ i kao da se oblizuje usnama. Sjedne pokraj njega, lagano mu digne majicu koju si je obukao i počne ga ljubiti dok mu rukom lagano otkopčava šlic. Pomalo u čudu, ali vrlo ugodno iznenađen, samo klikne OFF na daljinskom. Nakon svega par minuta jezikom uzima i posljednje njegove kapi dok mu natrag zakopčava šlic.
„Spreman“ – veli ona. „Idemo?“
„Spreman. Idemo.“ – odgovara on sa smješkom na licu još uvijek nesvjestan što se trenutno dogodilo i što će se tek dogoditi.
U bircu cugaju frend i on i prepričavaju kojekakve dogodovštine.
„Isuse. Daj se okreni. Pogledaj onog komada iza“ – veli njemu frend ko iz vedra neba. On se okrene, vidi neku žensku, vrati glavu natrag i kaže „Da. Ok.“ i nastavi dalje sa pričom. Frend vjerojatno zbunjen njegovom gestom, ali ništa ne govori. Kasnije tokom razgovara, opet njemu frend pokušava skrenut pozornost na neku žensku u prolazu, ali on ne trza. Ne ferma ga to 5%. Sve što se njemu mota u glavi dok sjedi za tim stolom i drugi komadi prolaze kraj njega je njegova cura, lijepih punih usana kako ga ljubi tamo di najviše voli, kako uzima svu njegovu tekućinu do posljednje kapi i njen izraz na licu nakon svega kao da je ona u svemu tome uživala puno više nego što je on.
Napokon mu je došlo iz guze u glavu. Shvatio je što se dogodilo. Tu večer, trenutak prije izlaska, iskoristila je najmoćnije oružje na svijetu. I to na njemu. Svome dečku kojeg toliko voli. Razmišlja kako će biti ljut kad je kasnije kad se vide, kako će joj to spočitnut i kako će se pravit uvrijeđen. I htio je sve to. Doista je htio. Ali kad ju je kasnije vidio onako spickanu, kad mu je opet kroz glavu prošlo sve ono od prije i kad je opet vidio i osjetio te predivne pune usne, sve je palo u vodu. Sve što je u tom trenutku mogao to je i napravio. Nasmiješio joj se od sveg srca i strastveno poljubio.
nedjelja, travanj 27, 2008
Prirodni poredak je takav. Stari odlaze, novi dolaze. Sjećam se tamo negdje sredinom devedestih, otkrio sam Internet. Jedna među prvim stvarima koje sam otkrio bio je IRC i ircanje. I to sa Microsoft Comic Chat programom. Imali smo svoj room na Microsoftovom serveru #Croatia i tu bi se svaku večer skupila ekipica 20tak ljudi pa bi spikali. Nakon nekog vremena, broj od 20 je presao u 50+. Došli neki klinci sa mIRC i sličnim programima punih kojekakvih skripti i počeli floodat, galamit, banat ljude i tak se staro društvo raspalo.
Nedugo zatim otkrio sam newse. Visilo se po dosta tih newsgrupa, ali nigdje posebno intenzivno. Osim možda malo više na hr.alt.sex
Onda sam dao prijedlog news adminu za otvaranje, pazi ovo, hr.alt.romance grupe. Prijedlog je prihvaćen i grupa je počela sa radom. Skupila se ok ekipica tu i kad nam bilo dosta razgovora o sexu na hr.alt.sex otisli bi na hr.alt.romance razglabat o ljubavnim problemima i radostima. Pa uskoro i tu došli neki novi klinci koji bi uvijek započinjali svađu, vrijeđali se međusobno i ostale sudionike pa sam uskoro, kao i mnogi drugi, odustao i od te grupe.
Danas se nakon duže vremena logiram na Bloger i kliknem na Pratim listu. Od 30tak ljudi sa liste, njih 10tak je objavilo post u zadnjih mjesec dana.
Da, na bloger došli neki novi klinci. Povećala se masovnost. Kvalitetu neću komentirati. No u svakom slučaju Bloger više nije "malo selo" u kojem svatko svakog zna. Neki će reći kako je to dobro. Kako brojnost povećava raznolikost, a s time i kvalitetu. Ja ne mislim tako. Ja volim selo. Čak i iz mnogo drugih razloga
I zato ako me nema duže ovdje...to je samo zato kaj sam morao malo iz galame, strke, gužve i dima otići na neko mirnije, ljepše i čišće mjesto. Ali vraćat ću se. Svi se mi vraćamo.